U spomen na maestra Dušana Prašelja (1931. – 2019.)
- Detalji
- Kreirano Ponedjeljak, 09 Rujan 2019 09:52
Četvrtog rujna 2019. godine napustio nas je maestro Dušan Prašelj, istaknuti glazbeni stvaratelj i istinski interpretator starih narodnih napjeva primorsko-otočnog i istarskog kraja. U svojoj bogatoj i dugogodišnjoj karijeri skladatelja, dirigenta i zborovođe, Dušan Prašelj je često posjećivao cresko-lošinjsko otočje. Bio je više godina tajnik pa ravnatelj Ustanove Ivan Matetić Ronjgov u Ronjgima kod Viškova, koja je činila jednu od prvih katedri Čakavskog sabora. Svoj svestrani i bogati talent uz veliki rad ugradio je u očuvanje i interpretaciju starog istarsko-primorskog melosa stvorivši brojne nove skladbe koje će i ubuduće svjedočiti o iznimnoj vrijednosti jedinstvene glazbene kulture prepoznate i od strane UNESCO-a.
Za nas je važno što se tijekom godina njegovo zanimanje proširilo i na naš otočni kraj. Već je njegov učitelj Ivan Matetić Ronjgov istraživao otočne napjeve po Cresu i na Susku te su kao takvi sačuvani u velikoj pjesmarici Zaspal Pave, koju je u dva izdanja uredio upravo Dušan Prašelj. Za radio emisiju „Mantinjada Hrvatskog primorja“ na Radio Rijeci snimio je folklor i pjesme Nerezina. Kad je osnovao i vodio Riječki oratorijski zbor, nastupio je u Velom i Malom Lošinju. Nikad dotad nije crkva Sv. Antuna Pustinjaka odzvanjala takvim čudesnim zvukovima ovog jedinstvenog pjevačkog sastava. Naravno je bilo da je upravo naša Katedra pružila punu ruku suradnje koja se održala do kraja.
Uz svoj zbor, u program je dodavao i nastup poznatih čakavskih pisaca i pjesnika pa smo tako imali prilike slušati stihove i prozu Zorana Kompanjeta, Ivana Lučića, Marije Trinajstić, Vlaste Sušanj Kapićeve i brojnih drugih autora. Prašelj je bio i duhoviti voditelj pa su svi nastupi i programi bili začinjeni njegovim izvanrednim načinom komunikacije s publikom. Još se sjećamo neponovljivog susreta prilikom stote obljetnice osnutka hrvatske čitaonice u Nerezinama 1996. godine kad je u hotelu Televrin tek počela nastupati klapa Teha iz Cresa. Prašelj je podržavao svaku ideju i napor u glazbenom stvaralaštvu, preko Osorskih i Lubeničkih glazbenih večeri do osposobljavanja mladih glazbenika u Ronjgima. A Ronjgi su posebna priča. Već sam dolazak u rodnu kuću našeg glazbenog velikana bio je svojevrsni kulturni događaj. Tu je Katedra Čakavskog sabora Cres-Lošinj prvi put predstavila svoj Otočni ljetopis br. 7 o čitaoničkom pokretu 1991. godine. Tu sam predstavio prvo izdanje svoje knjige „Ruke moje matere“ 2005. uz svirku mijeha mladog Dinka Zorovića iz Nerezina, a tri godine kasnije imali „Lošinjsko večer pul Matetićevega ognjišća“ kada su, uz predstavljanje „Nerezinskog libra“ i „Puntarskog fuoja“, u prepunoj sali nastupili klapa „Čikat“ te Dario Kučić na mijehu.
Mogli bi nabrajati tako još i još da bi ukazali na njegovu dragocjenu ulogu promicanja našeg otočnog, primorskog kanta. Žalosni smo zbog gubitka čovjeka i umjetnika koji nam je ulijevao volju i ljubav da ustrajemo i dalje u čuvanju naše baštine i nećemo ga nikad zaboraviti. (piše: Julijano Sokolić)